|
Penetracijsko testiranje
Druga i viša razina ispitivanja sigurnosti računalne mreže je
penetracijsko testiranje. Radi se o testiranju kod kojeg osobe koje
obavljaju testiranje preuzimaju ulogu potencijalnog napadača i na
sve načine pokušavaju kompromitirati sustav kako bi se organizaciji
koja naručila ispitivanje ukazalo na moguće propuste. Svi sigurnosni
propusti uočeni za vrijeme testiranja se prezeniraju naručiocu putem
detaljnih izvještaja o stanju sustava i savjeta za uklanjanje
potencijalnih ranjivosti.
Penetracijsko testiranje uključuje različite metode napada, a
može se provoditi na više načina u ovisnosnosti o dogovoru s
naručiocem te u skladu s tim razlikujemo više vrsta penetracijskog
testiranja.
Black-Box pentracijsko testiranje je vrsta testiranja
kod kojeg tim stručnjaka koje ga provodi nema prethodna znanja o
karakteristikama sustava koji se testira. Jedini dostupan podatak je
IP adresa dostupna iz vanjske okoline ili adresa web stranice.
Black-Box testiranje je vrsta testiranja koje u najvećoj
mjeri simulira stvarni napad izvana, jer su informacije koje se
koriste prije početka testa dostupne svima pa tako i potencijalnom
napadaču. Na ovaj je način uglavnom jako teško kompomitirati sustav,
te će ovaj test često ostati bez rezultata. Provodeći
White-Box penetracijsko testiranje, tim stručnjaka upoznat
je sa svim karakteristikama sustva koje su mu zanimljive, mrežnom
topologijom, popisom poslužitelja, operacijskih sustava i servisa
koji su prisutni u sustavu. Ovom će metodom test naručiocu pružiti
najviše informacija o stanju mreže i potencijalnim sigurnosnim
propustima, ali se gubi efekt simulacije stvarnog podatka jer
potencijalni napadač nema pristup podacima koje tim stručnjaka u
ovom slučaju koristi. Gray-Box penetracijsko testiranje
provodi se na način da osoba koja obavlja test simulira zaposlenika
unutar organizacije. Stručnjak dobije pristup sustavu na isti način
kao i ostali zaposlenici, te koristeći dostupne podatke pokušava
pronaći sigurnosne propuste. Ovaj oblik testiranja pogodan je za
provjeru ugroženosti sustava od strane zlonamjernog napadača. Uz
gore opisanu podjelu metoda panatracijskog testiranja, postoji još i
podjela u ovisnosti o stupnju naručiteljeva znanja o provođenju
testa. U slučaju najavljenog testa, tim stručnjaka u suradnji s
administratorima iz same organizacije provodi usmjerene napade na
sve sustave. Nenajavljeni test provodi se bez znanja
djelatnika organizacije zaduženih za infomacijsku sigurnost. Ovaj
način će zapravo dati pravu i aktualnu sliku stanja sigurnosti
računalne mreže, budući će se izbjeći moguće intervencije
administratora sustava u svrhu prikrivanja stvarnog stanja.
Bez obzira na vrstu provođenja testa, odgovorne osobe (čak i sama
Uprava) moraju biti upoznati s terminima, metodologijom i opsegom
penetracijskog testiranja. Kao i kod provjere ranjivosti, proces
penetracijskog testiranja može ugroziti performanse i raspoloživost
testiranog sustava te mu je potrebno prići s iznimnim oprezom i
visokom razinom znanja.
Netko mora pokrenuti pitanje sigurnosti unutar
organizacije
Tko će, unutar organizacije, inicirati pitanje implementacije
sustava za upravljanje informacijskom sigurnošću (eng.
ISMS - Information Security Management System)
u najvećoj mjeri ovisi o stupnju svijesti djelatnika organizacije i
Uprave. U praksi postoje različita i često u potpusnosti oprečna
iskustva. U nekim situacijama djelatnici IT sektora imaju visoku
razvijenu svijest o važnost ovog aspekta te od njih kreće poticaj za
implementaciju sustava upravljanja sigurnošću. Nasuprot tome,
postoje situacije u kojima se ovakvi projekti smatraju dodatnim
poslom za koji nitko (u nekim situacijama je uistinu tako) nema
dovoljno vremena. Slična situacija je i s upravljačkim strukturama.
Pojedine Uprave u potpunosti shvaćaju da, u sklopu njihovog
upravljanja poslovanjem, sigurnost informacijskog sustava zauzima
vrlo važno mjesto, dok druge upravljačke strukture nemaju u
potpunosti razvijenu svijet o važnosti ovog segmenta poslovanja te
time nesvjesno zadržavaju visok stupanj rizika. Pri tome često
zaboravljaju, da ovakvi sustavi efikasno štite sve vrste imovine u
vlasništvu organizacije, time naravno štite i pospješuju poslovanje,
a upravo to je glavna svrha i misija svih upravljačkih struktura.
U svakom slučaju, projekt implementacije sustava za upravljanje
informacijskom sigurnošću mora imati jasnu i čvrstu potporu
upravljačkih struktura organizacije. To je jamac uspješnog završetka
projekta i kvalitetne implementacije sustava. Važnost ovog segmenta
poslovanja prepoznala su zakonodavna i savjetodavna tijela Republike
Hrvatske, kroz Zakon o informacijskoj sigurnosti i
Zakon o tajnosti podataka. Približavanjem Europskoj uniji,
organizacije i tvrtke s našeg tržišta morat će, i po zakonskoj
osnovi, pokazati viši stupanj svijesti o aspektu informacijske
sigurnosti. A sve u smislu spriječavanja situacija sličnih onoj s
početka ovog članka.
Kompletan članak o ispitivanju računalne sigurnosti, kao i
članak o upravljanju kontinuitetom poslovanja možete pročitati u
154. broju InfoTrend-a, prvom poslovnom časopisu za
informatiku u Hrvatskoj.
|